Čovjek koji je pio 3 litre ruma svakodnevno još od 13 godine. Evo i što se time dogodilo sa njegovim tijelom!

Muškarac sa inicijalima IB, a imao je 29 godina je zaprimljen na hitnu sa „hematemezom“ ili drugim riječima povraćao je krv. Ubrzano dišući te sa isto tako ubrzanim radom srca Igor B baš kod prihvata na hitnu padne u nesvijest. Njegova mlađa sestra Iva, u suzama reče prihvatnoj sestri da je Igor povraćao krv 3 puta u zadnjih 30 minuta.

Ok, ali vratimo se malo u prošlost da saznamo razloge i priču zašto mu se ovo dogodilo.

Naime Igor je inače bio bubnjar i svirao je za jedan bend. Svima je bio poznat kao osoba koja je imala naviku da prije svake gaže popije 4-5 čaša sa rumom. Prijatelji nisu imali baš nešto protiv toga, jedino im je nekad zasmetalo što bi odigrao krivu notu ili slično.

Sve to započelo je još od njegovih mladenačkih dana. Već od 12. godine se počeo zabavljati sa vinom na koji ga je navukao njegov neodgovoran otac. Iako je mrzio okus uživao je u osjećaju kojeg bi dobivao njegovim pijenjem. Kako je kazao najviše ga je poticala euforija i hrabrost koju je dobivao nakon samo pola boce vina.

Ali, ubrzo nakon toga, tih pola boce je postajalo cijela boca koju bi prikradao od svog oca svakih par dana. Nakon nekog vremena čaše vina su pak bile zamijenjene čašama ruma. Negdje malo prije njegovog 18. rođendana njegov otac je doživio nesreću na radu. Nedugo nakon toga, par mjeseca zapravo, prilikom dolaska kući iz povremenog posla kojeg je imao, Igor je našao poruku na dnevnome stolu. Na njoj je njegova majka napisala da ne može više živjeti ovako i da ide u Austriju. Živjeti sa novim dečkom kojeg je upoznala.

Nakon toga njegov mladenački život pretvorio se u borbu da što više pomogne ocu i malenoj sestri. Utjehu je pokušao pronaći u alkoholu pošto mu je privremeno pružao olakšanje i mir. Par godina nakon toga osnovao je sa prijateljima bend.

U bolnici njegovi prijatelji iz benda spomenuli su prihvatnoj sestri da se baš zadnjih tjedan dana primijetilo dosta promjena kod Igora. I fizičkih i psihičkih.

Trbuh mu je postao nekako nadut i napuhnut usprkos tome što mu je pak vrat i lice postajalo tanje. Koža i oči pak su postajale sve više žute i smeđe boje.

U vremenima pak kad su bili sto posto sigurni da je trijezan je nekako teturao i preskakao riječi, u cijelini kao da je zbunjen i ošamućen. Ranije pak te godine su primijetili dok je pao niza stube i zadobio modrice da one nekako nikad nisu mogle nestati.

Medicinska sestra mu je izmjerila krvni tlak koji je pokazivao 62/40 (mmHg). Bilo je jasno da bez hitne pomoći Igor bi umro u samo nekoliko minuta.

Iz svega toga može se reći da Igor pati od hipovolemičkog šoka. Drugim riječima usporeni protok krvi zbog niske razine krvi.

Razlog niske razine krvi je jednostavan, pošto znamo da je povraćao krv i time izgubio negdje otprilike 20% svih tjelesnih tekućina, a tako i krv.

Igor hiperventilira, brzo diše zato što nema dovoljno krvi da ona dostavi kisik po cijelome tijelu. A mozak pak to shvaća kao privremeni nedostatak kisika i da se on guši te „zahtijeva“ da diše brže.

Otkucaj srca je pak visok jer njegovo srce nastoji kompenzirati za nedostatak krvnog pritiska pošto nema dovoljno krvi.

Na kraju svega toga pada u nesvijest jer sve manje krvi stiže do mozga.

Samo mala nekolicina njegovih organa time dobiva potrebnu krv. Znači potpuni kolaps dostave kisika po tijelu, a time bi se u samo nekoliko minuta počeli organi „gasiti“ na koncu svega uzrokujući smrt.

Znači nije imao puno vremena.

Sigurno si mislite da mu onda samo treba nadomjestiti taj manjak krvi i da će biti dobro? Pa, mogu reći da se neće samo od toga oporaviti, a evo i zašto. Prevelika konzumacija alkohola te hematemeza (povraćanje krvi) su glavni razlog zašto.

Igor u hipovolemičkom šoku, ali samo zato što ima cirozu jetre.

Znači jetra mu je postala nefunkcionalna za obavljanje svojih zadaća. Naime, alkohol iliti etanol se dvaput razgrađuje u našem tijelu, prvo u jetri sa enzimom koji razgrađuje alkohol u acetaldehid. Koji je zanimljivo sličan tekućini koja se koristi za balzamiranje mumija. Acetaldehid je poznat da neke ljude čini crvenima kada piju alkohol, a uz to je i djelomičan uzrok mamurluka. Drugim riječima otrovan je i oštećuje DNA jetrenih stanica. Kad se alkohol pije u malim količinama (što je inače ok) acetaldehid brzo prelazi u acetat što je zapravo ocat, ali kad se alkohol konzumira u velikim količinama acetaldehid „nesvjesno“ signalizira jetrenim stanicama da proizvode mast, što pak znači da time imunološke stanice počinju napadati jetru.

Kad naposljetku stanice nakon toga ozdrave pokrivene su kolagenom,  što je slično kad imamo ožiljak na koži nakon neke duboke rane. Znači, možemo reći da razlog svemu što se događa Igoru je taj što ima prekid funkcije rada jetre koja je puna ožiljaka. A zadnja faza oštećenja jetre je ono što nazivamo „ciroza“. Ta riječ potječe od Grčke riječi „kirrhos“ koja označava smeđo-žutu boju.

Zašto je onda ciroza žuto-smeđe boje pitate se?

Pa možemo odgovoriti na ovaj način, to jest zašto je mokraća smećkaste boje? Razlog je isti kao i za to što su Igoru oči i koža smećkasto-žute boje. Naime naše krvne stanice (hemoglobin) žive samo otprilike 120 dana, a nakon toga se razgrađuju u slezeni. Ostaci se šalju u jetru da bi se i još dodatno razgradili.

Na kraju se dobi „bilirubin“, kemikalija sa pigmentom žuto-smeđe boje koja čini mokraću isto te boje. Problem sa cirozom je pak da se bilirubin više ne proizvodi. Inače se on miješa sa žuci od žučnog mjehura, i to je nešto što nam pomaže da prerađujemo masti i ulja, ali pošto u ovom slučaju jetra više nije funkcionalna ništa se ne prerađuje. Drugim riječima došlo je do zastoja. A time rastavljeni dijelovi krvnih stanica „plutaju“ po našoj krvi bez kontrole, i vežu se uz kožu i oči koje postaju te boje, žuto-smećkaste. Znači umjesto žuto-smeđe mokraće, Igor ima žuto-smeđu kožu i oči.

Sad se i pitate zašto je još onda djelovao i nekako zbunjeno, hodao čudno te je preskakivao riječi prilikom govora?

Pa to je zbog amonijaka koji se nalazi u njegovom tijelu. To je ista ona kemikalija koja se nalazi u gnojivu, a u ovom slučaju puno te kemikalije „pluta“ po Igorovom krvotoku, a time i tijelu, zato što jetra inače pomaže u probavi proteina kojih jedemo.

A proteini sadrže puno dušika, a najjednostavnija vrsta dušika koju prerađuje jetra je amonijak.

U slučaju vode koja primarno sadrži kisik, dok kod amonijaka je to dušik.

Taj amonijak se inače kao što sam rekao prerađuje u jetri da bi dobili nešto što je bolje otopivo u vodi, a time nam omogućuje da to izbacimo iz svog tijela putem mokraće.

Ali s obzirom na to da je u ovom slučaju Igorova jetra nefunkcionalna, amonijak pluta kroz njegov krvotok te dolazi do mozga i ometa rad njegovih moždanih stanica i to je razlog zašto Igor djeluje čudno i dezorijentirano.

Taj slučaj inače zovemo jetrena encefalopatija, inače znači poznata kao poremećaj mozga uzrokovan ne funkcionalnom jetrom.

I na kraju zašto Igor povraća krv?

Ovdje je bitno znati da jetra omogućuje zgrušavanje krvi. Kada se na primjer porežemo ona omogućuje da se 3 faktora spoje koji omogućuju zaustavljanje krvarenja, zgrušavanjem krvi.

Sjećate li se onih masnica koje su spomenuli prijatelji Igora?

Te masnice su od mišića koji krvare ispod kože, a krvarit će dugo jer kod njega se ne događaju ova 3 faktora za omogućavanje zgrušavanja krvi. Pošto jetra ne obavlja svoje funkcije, ta 3 faktora se praktički i ne omogućuju u njegovom tijelu.

A slušajte sada, pošto Igor ima jetru punu ožiljaka, krv također ima problema kod prolaska jetrom. Jer gledajte, jetrena vena je ogromni prolaz i cirkulant krvi gdje se nutrijenti apsorbiraju i reapsorbiraju kroz želudac i drugih manjih organa. Sve što pojedemo ide kroz želudac i naposljetku dolazi do jetre.

Inače, svi lijekovi i kapsule koje uzimamo oralno (kroz grlo) idu kroz nešto što zovemo „prvi dio metabolizma“.

Naime kad uzmete kapsulu kroz usta, ona prvo ide do želuca i jetre gdje se razgrađuje da bi potom lijek nakon toga kroz krvotok obišao cijelo tijelo.

Ako na primjer uzmete 150 miligrama nekog lijeka, u krvotok će doći otprilike 15 miligrama nakon tog „prvog dijela metabolizma“.

A zanimljivo je da ako na primjer uzmete lijek ubrizgavanjem, on ne prolazi kroz jetru i ne gubi se. Zato je doziranje kada oralno unosimo lijek uvijek puno većeg obujma nego kod ubrizgavanja lijeka.

Znači sve što prožvakamo ide kroz jetru, a to je važno jer vena jetre ide točno do donjeg dijela našeg srca, a kada imamo cirozu jetre protok te krvi je blokiran i vraća se u vene trbuha i jednjaka.

To se inače zove varikoza, gdje krv cirkulira u suprotnom smjeru od zalistaka vena.

Pošto jetra sve više i više postaje nefunkcionalna i puna ožiljaka, varikoza stavlja sve veći i veći pritisak tako dugo dok vena ne pukne. Što je naravno ogromni problem.

Kod Igora se nažalost upravo to i dogodilo. Pukla je vena te se u trbuhu počinjala nakupljati krv, i da se to ostavilo bez da se hitno liječilo on bi umro od iskrvarenja u svojem trbuhu.

Najbolji mogući hitni tretman ovdje kod Igora bi bio naravno zaustavljanje krvarenja i transfuzija krvi, ali to je sve privremeno naravno.

Privremeno hitno zaustavljanje krvarenja bi se napravilo vezivanjem gumenih traka, koje se šalju kroz grlo sa operacijskom cjevčicom.

Lijek poznat pak kao oktreotid se intravenozno ubacuje tako da bi se smanjio protok krvi trbušnim organima.

I na kraju, treba omogućiti portalnoj veni (ogromna vena koja ide iz trbuha u srce) da zaobiđe jetru. Da krv drugim riječima ne ide u jetru i time smanjuje povratni pritisak u trbuhu (želucu).

To je dosta novija tehnika operacije pa je i malo više rizičnija samim time.

Transjugularna je što znači da cjevčica ide kroz vrat. Također je intrahepatična, što znači da ide kroz jetru. Te je i portosistemična, što pak znači da povezuje portalnu venu sa glavnom venom.

Inače u prošlim vremenima bi se koristio takozvani čep od balona. Gdje se baloni šalju kroz vrat i onda se napušu na vrhu želuca da se zaustavi krvarenje.

To su znači samo privremena rješenja da bi se Igora držalo na životu tako dugo dok se ne bi njegova jetra zamijenila novom.

Znači bez transplantacije jetre nema šanse da bi preživio.

Možemo mi privremeno zaustaviti krvarenja, isto tako i izvesti encefalopatiju sa laktulozom, ali sve to je privremeno. Da bi se problemi riješili i da nastavi život na koncu svega, mora mu se napraviti transplantacija jetre jer bez nje šansa za smrt u roku 3 mjeseca je iznad 70%, a za više od 90 dana gotovo je sigurno da ne bi preživio.

Srećom Hrvatska je među zemljama gdje se za transplantaciju jetre čeka skoro najmanje. Otprilike je to bilo 16 dana u 2017. godini. Za primjer u Sjevernoj Americi to je otprilike bilo 149 dana u 2017. Ali opet treba se biti na listi čekanja i njegov život bit će za to vrijeme u rukama onih koji prate njegovo stanje dok čeka na transplantaciju.

Rezultati liječenja od jetrene ciroze nisu baš kako bi rekli, magični, jer nakon liječenja nikad više se ne smije uzimati više od 1 čaše alkohola dnevno.

I na kraju možemo reći da usprkos svim dobrobitima koje nam moderno doba daje, tipa moderni lijekovi, nove operacijske tehnike, genetski inženjering ili bilo koja druga tehnološka dostignuća koja su nam na raspolaganju alkoholizam je problem koji će se uvijek najbolje rješavati uz potporu i ljubav bližnjih i prijatelja.

Srećom za Igora nakon nekog vremena provedenog na intenzivnoj njezi prikladan donor je pronađen i njegovo 29 godišnje tijelo je uspjelo prihvatiti novi organ.

Uz potporu sestre Ive, prijatelja iz benda te teško dobivenog ovog iskustva o opasnostima alkohola uspio je dalje normalno živjeti bez ikakvih većih poteškoća.